Translate

уторак, 29. март 2011.

Stvaram-naravno

 Vlasnica parfimerije, koja rado uzima i uveliko prodaje moje radove, narucila je jednu crno-belu i jednu narandzasto-zelenu etui-u za cvidze.Pa, kako receno, tako ucinjeno.Kod lalica sam koristila krakel-klasik, a kod crno-bele ( iako je moja krv crveno-bela), odradjen je 2k pentart.Novi radovi uskoro, upravo se prostirem i sirim po svojoj prolecnoj radnoj sobi.A uskoro sledi i godisnjica mog ljubavisanja sa dekupazom i povodom toga sam neke bitne odluke donela i cvrste, debele crte podvukla.Ali o svemu tome USKORO.Veliki, kisom okupan pozdrav iz zelene Sumadije.


петак, 25. март 2011.

Divni, zaobljeni bokovi

mojih ukucana, koji su se zamasno i nesputana vrckala po kupatilu, polomili noooooviiiii , plasticni drzac za toalet papir.STRASNO!Muka je bila dok mi nije sinula ideja.Prva slika predstavlja tu ideju.Morate priznati ideja dobra, ali civiluk, kao civiluk, ne ruzan, vec grrrrdaaaaa.I zato sam nacinila male izmene, ulepsavanje i malo suptilnosti.Podignut je dovoljno visoko da ih njihovi zamasni, zaobljeni bokovi ne mogu dostici. Toliko od mene.Veliki suncem okupani pozdrav od mene.

четвртак, 24. март 2011.

Ovo je ostalo

Ovo su radovi preostali, neprodati na izlozbi.Saksije koje ce mi dobro doci, jes  STIGLO NAM JE PROLECE.

Ova posudica od gipsa, za koju u Desteficu kazu da moze biti, svecnjak, ram za slike, ali sam je ja zamislila kao lep ukras za sto , na kome se nalazi suvo cvece i u zimsko vreme nam mirisi, mirisi....
 Jos jedna saksija, tacnije zardinjera.Nju sam odradila nitro bojom za auto i odradila sablon gliter gelom.
Gipsane kutijice, srcici, srcici..I da, moram da napomenem, kako mi UOPSTE nije jasno kako do sada nisam spomenula da su svi moji okrugli satovi odradjeni na LP plocama....cudim se i divim svojoj gluposti.Ali...kada malo bolje razmislim i moguce je...jer sam se sa vama pocela druziti zimus.Ustanem u 5 ujutro,razbudim svoje ukucane, poispracam, kud-koji mili moji , ostanem sama, skuvam sebi kaficu, ukljucim komp, zapalim cigaretu, povucem dim u sebe do peta i pocnem druzenje sa Vama, a Smederevac ceka hladan, nepodlozena vatra i dok pisem, polako ali sigurno pocinjem da drhtim, a od kompa dok ustanem vec dajem znake hipotermije.Hocu da kazem da sam verovatno zaboraviti tu cinjenicu da napomenem iz razloga, pisem, zurim, drhtim i u toj zurbi zaboravim.Ali nikad nije kasno,zar ne?Veliki pozdrav svima Vama iz prolecnim suncem okupane Sumadije

уторак, 22. март 2011.

Aaaaaaaaaaaaa!


Nema me, je li? Da, tacno tacno tako!Ali ne iz razloga, lenja sam, ne radim nista, nemam inspiraciju, vec AAAAAAAAAAAAA, sve me boli......AAAAAAAAAA ne mogu da gutam.....AAAAAAAAAAA temperatura je 39...AAAAAAAAAA vrat mi je kao u slona.                 Inace, ovaj post je trebao da se zove "Snezana 10002 put"-klap, jer je stigla od nje jos jedna narudzbina za sat, koji zeli pokloniti prijateljici za rodjendan.I bez obzira na to sto izbegavam i da trepucem , jer me boli, trebalo je ispostovati Snezanu i rodjendan drage joj prijateljice.Odabrala je Lp plocu , kao podlogu i ovu salvetu.Svaka moja sugestija mi se ucinila suvisnom.Zamisljala sam ga i na drugi nacin uradjenog, ali sam ipak izabrala da preko povrsine odradim salvetu i sve ove tackice, tufnice i cvetice u psihodelija fazonu smirim sabloncicima uradnjenim mojom voljenom silky pear bojom.Nije lose ispalo, je li?                                                               Aaaaaaaaa, to nije sve, smogla sam snage ja i za dve etuice, ali o njima u sledecem postu, cim uhvatim nekog od svojih mskih da ih slika, koji nooooormalno imaju telefon bolji od moga, sa naaaaaravno booooljom kamerom.Aaaaaaaaaaa ni to nije sve.Trenutno, kada ne bolujem mnogo (citaj, kada popijem aspirin c) i kada ne radim dekupaz, bavim se umetnickim pletenjem, tacnije radim stoljnjak u tehnici umetnicko pletenje, tako da sam sada umetnicka pletiljaahahahaha.sigurno znate sta je to, verovatno ste videle takve radove, ali ih ne znate pod tim imenom.Sve cu lepo slikati i objasniti u poslesledecem postu, pa cete znati o cemu se radi.a do tada veliki pozdrav, jer ne smem da Vas grlim, od mene, AAAAAAAAAAA sve me boooooooliiiiiii.

четвртак, 10. март 2011.

I am back!




Evo mene, drage moje.Najzad ponovo sa Vama.Odmah da Vam se pohvalim...OBORILA SAM SMEDEREVO S NOGU...           A sada da krenem od pocetka.Znate i same koliko sam u poslednje vreme radila i koliko uradila.Na zalost, nisam sve uspela da slikam, jer je poslednjih dana, pred 8. mart, bila oooooopasna frka, stici i postici.Povod moga rada 300 na sat, je bila prodajna izlozba u Smederevu, povodom 8. marta.Ali , svega toga ne bi bilo da nije moja maaaaasta radila tom brzinom.Hvala maaaaasti.           Sve sto vidite na tezgici, nije moje.Delila sam je sa prijateljicom, jer je cena bila ubistvena, a i ovako nagomilano, vise je paznje privlacilo.Mogu Vam reci da smo bile najoriginalnija i najposecenija tezgica, jer je dekupaz jos uvek Smederevu, relativno nepoznat.Da li da Vam pisem o tome koliko sam se smrzla, na -5, cetri dana.Jos se nisam ugrejala i jos me bole zglobovi.Koji baksuz? A vec 9. marta temperatura u plusu.A, ko je znao da ce biti tako hladno.Ma, nema veze.Koliko mi je telo bilo smrznuto, toliko mi je oko srca bilo toplo. Vredelo je.....Sada , posto je sva ova frka gotova, Vasa sam i srcem i dusom.Veliki zagrljaj od mene iz vec suncane Sumadije.