Verujem u Boga i verujem da su nase sudbine zapisane u Nebeskim knjigama.Pruzaju nam se sanse, koje nekad prihvatimo, a nekad, iz samo nama znanih razloga, propustimo....nekad zivimo lepo, a nekad lose.To je kolo srece, koje se okrece.
Nikada nismo imali priliku da ostvarimo lagodan zivot...zasto???....ne znam.Prihvatam tu cinjenicu, kao nije nam se dalo.Nismo glupi, koprcali smo se , radili svasta kako bismo deci obezbedili, koliko-toliko pristojan zivot....ali, znate onaj osecaj kada Vam se NE DA.
Poslednjih par meseci bili su najstrasniji....ziveti sa 150 eura prihoda, a nas puuuuno u kuci.....trebalo je biti carobnjak.
I onda BUUUUUUUUM, ma ogroman BUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUM.Mog gospodina operatera na CNC masini, trazi slovenacka firma da radi za njih.Slucajno, jednom prilikom, i ne znajuci bio je primecen i posmatran kako radi, od strane predstavnika te slovenacke firme i u momentu naseg beznadja, kontaktirao nas.Aaaaaaaaaaaaaaaaaaa......Prica je bila da odlazi na tri dana probe, vraca se da pokupi dokumenta(ako zadovolji njihove kriterijume)i odlazi ponovo za Sloveniju.Ali ne, ne dozvoljavaju mu uopste ni da pomisli na povratak, ostaje tamo, a dokumenta ja da mu posaljem, kako bi mu uradili radne papire.
A rastali smo se i pozdravili na tri dana.......a kako se pozdravljamo na duze??????Nemam pojma, ali iamam taj osecaj, nisam se pozdravila na duze......PATIIIIIIIIIIIIIIIM.Radim svasta...beli vez....nakit....dekupaz.....a nista nije gotovo....a nista ne radim.....patim.
Nisam nezahvalna,....prica je kao iz bajke...u momentu kada si dotakao dno, nesto tako jako te je odbacilo sa tog dna, da si jos malo, jos malo, jos malo i na povrsini...plivas.U zivotu uvek mora nesto da nam fali, malo, vise...ali fali.Cena uvek postoji.
Sredicu se ja, stisace se i ovo u meni.Ne pravimo nikakve vece planove, vec smo pustili da nas ova nova voda nosi.
Znam samo da je ljubav najvaznija, sve ostalo dodje samo.Nekome pre, nekome kasnije, ali dodje.
Veeeeliki pozdrav svima Vama drage moje izprohladne Sumadije.
Nikada nismo imali priliku da ostvarimo lagodan zivot...zasto???....ne znam.Prihvatam tu cinjenicu, kao nije nam se dalo.Nismo glupi, koprcali smo se , radili svasta kako bismo deci obezbedili, koliko-toliko pristojan zivot....ali, znate onaj osecaj kada Vam se NE DA.
Poslednjih par meseci bili su najstrasniji....ziveti sa 150 eura prihoda, a nas puuuuno u kuci.....trebalo je biti carobnjak.
I onda BUUUUUUUUM, ma ogroman BUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUM.Mog gospodina operatera na CNC masini, trazi slovenacka firma da radi za njih.Slucajno, jednom prilikom, i ne znajuci bio je primecen i posmatran kako radi, od strane predstavnika te slovenacke firme i u momentu naseg beznadja, kontaktirao nas.Aaaaaaaaaaaaaaaaaaa......Prica je bila da odlazi na tri dana probe, vraca se da pokupi dokumenta(ako zadovolji njihove kriterijume)i odlazi ponovo za Sloveniju.Ali ne, ne dozvoljavaju mu uopste ni da pomisli na povratak, ostaje tamo, a dokumenta ja da mu posaljem, kako bi mu uradili radne papire.
A rastali smo se i pozdravili na tri dana.......a kako se pozdravljamo na duze??????Nemam pojma, ali iamam taj osecaj, nisam se pozdravila na duze......PATIIIIIIIIIIIIIIIM.Radim svasta...beli vez....nakit....dekupaz.....a nista nije gotovo....a nista ne radim.....patim.
Nisam nezahvalna,....prica je kao iz bajke...u momentu kada si dotakao dno, nesto tako jako te je odbacilo sa tog dna, da si jos malo, jos malo, jos malo i na povrsini...plivas.U zivotu uvek mora nesto da nam fali, malo, vise...ali fali.Cena uvek postoji.
Sredicu se ja, stisace se i ovo u meni.Ne pravimo nikakve vece planove, vec smo pustili da nas ova nova voda nosi.
Znam samo da je ljubav najvaznija, sve ostalo dodje samo.Nekome pre, nekome kasnije, ali dodje.
Veeeeliki pozdrav svima Vama drage moje izprohladne Sumadije.