Translate

субота, 23. јул 2011.

Nema slika!!!!!!!

Verujem u Boga i verujem da su nase sudbine zapisane u Nebeskim knjigama.Pruzaju nam se sanse, koje nekad prihvatimo, a nekad, iz samo nama znanih razloga, propustimo....nekad zivimo lepo, a nekad lose.To je kolo srece, koje se okrece.
Nikada nismo imali priliku da ostvarimo lagodan zivot...zasto???....ne znam.Prihvatam tu cinjenicu, kao nije nam se dalo.Nismo glupi, koprcali smo se , radili svasta kako bismo deci obezbedili, koliko-toliko pristojan zivot....ali, znate onaj osecaj kada Vam se NE DA.
Poslednjih par meseci bili su najstrasniji....ziveti sa 150 eura prihoda, a nas puuuuno u kuci.....trebalo je biti carobnjak.
I onda BUUUUUUUUM, ma ogroman BUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUM.Mog gospodina operatera na CNC masini, trazi slovenacka firma da radi za njih.Slucajno, jednom prilikom, i ne znajuci bio je primecen i posmatran kako radi, od strane predstavnika te slovenacke firme i u momentu naseg beznadja, kontaktirao nas.Aaaaaaaaaaaaaaaaaaa......Prica je bila da odlazi na tri dana probe, vraca se da pokupi dokumenta(ako zadovolji njihove kriterijume)i odlazi ponovo za Sloveniju.Ali ne, ne dozvoljavaju mu uopste ni da pomisli na povratak, ostaje tamo, a dokumenta ja da mu posaljem, kako bi mu uradili radne papire.
A rastali smo se i pozdravili na tri dana.......a kako se pozdravljamo na duze??????Nemam pojma, ali iamam taj osecaj, nisam se pozdravila na duze......PATIIIIIIIIIIIIIIIM.Radim svasta...beli vez....nakit....dekupaz.....a nista nije gotovo....a nista ne radim.....patim.
Nisam nezahvalna,....prica je kao iz bajke...u momentu kada si dotakao dno, nesto tako jako te je odbacilo sa tog dna, da si jos malo, jos malo, jos malo i na povrsini...plivas.U zivotu uvek mora nesto da nam fali, malo, vise...ali fali.Cena uvek postoji.
Sredicu se ja, stisace se i ovo u meni.Ne pravimo nikakve vece planove, vec smo pustili da nas ova nova voda nosi.
Znam samo da je ljubav najvaznija, sve ostalo dodje samo.Nekome pre, nekome kasnije, ali dodje.
Veeeeliki pozdrav svima Vama drage moje izprohladne Sumadije.

петак, 15. јул 2011.

Cvetici, leptirici, kompletici

 I tako....dok se Vi banjate, kupate, suncate,....ja obilazim buvljak starih stvari (ja sam svoju srecu, pronasla u smecu) i nalazim ove , po meni divne prednete, koje sam ukrasila cvecem i leptiricima.
Samo da napomenem da su svi predmeti, osim kutijice, koja je drvena, izradjeni od terakote.
Svi su vec bili obojeni u tamno terakotu boju, tako da je meni ostalo, da odradim malo voska, smirglanje, diiiivna vanila nijansa, salvetica i na kraju prskanje braon bojom.
Veliki pozdrav iz ocenecekisa Sumadije!!!!!!!!







понедељак, 11. јул 2011.

Nisam cvrcak

Svi smo citali pricu o cvrcku i mravu, ali nas tek zivot naucio sta stvarno znaci biti cvrcak, a sta mrav.Mozda nisam mrav, ali znam da nisam cvrcak.To pokazuje i ovaj cajnik, pripremljen za zagrevanje duse i srca u dugim, hladnim zimskim vecerima, kuvanom rakijom ili vinom.Mada....ja ne pijem alkohol...zasad...ko zna...nek se nadje.





 Saksije, ALA JASNA,bilo je zadovoljstvo raditi ih.Plasticne saksije, malo glet mase, tek da povrsina ne bude ravna, boja i cvetici.
Toliko od mene , za danas..Odoh jos malo nesto poraditi, kako ne bi ni na drugim poljima bila cvrcak.

уторак, 5. јул 2011.

Dve kruske i njihova zla sestra

Secate se sigurno onih starih slika engleskog lova, lovaca, konja, pasa....E....takva jedna visila je na zidu, dugi niz godina u hodniku nase "stare" kuce.I visila bi i dalje, da nije mene i da nije dopala meni u ruke.
Ma odmah sam znala sta ce biti na njoj i kako ce izgledati.
nastupilo je bojenje, BRAON, krakel klasik, mishmash bele i oker boje....raspucavanje, bas kako sam zamislila, a onda salveta.Jos malo oker boje, tu i tamo, iscepkani delovi salvete, opet tu i tamo, prskanje braon bojom iiiiiiiiiiii to je to.
A sada zasto DVE KRUSKE I NJIHOVA ZLA SESTRA? Kako bi mi se motivi uklopili, onako kako ja hocu, jer moze samo kako ja hocu ( ovo vazi samo za moj rad), desni motiv kruske sam morala da zalepim licem na dole, znaci naopacke.Posto pri lepljenju koristim metodu, celofan, salveta, voda, fajtanje,.....desavalo mi se u pocetku da salvetu nalepim naopako i tada sam primetila da se osusena ne razlikuje od one koja je zalepljena licem na gore.Poucena iskustvom iskoristila sam ovaj metod.ALI....ova salveta je posle susenja bila bledja....i to dosta....Nije me to pokolebalo, vec sam hrabro nastavila dalje i pristupila lakiranju, jer sam znala da ce joj lak koliko-toliko vratiti boju...sto se i desilo.Ispalo je, po meni jaaaaaaako interesantno.A moj najstariji sin , Nemanja, dao joj je vrlo originalno ime.I tako, sad u letnjoj kuhinji imamo civiluk sa IMENOM.Cica Mica i gotova prica.
Veeeeeliki pozdrav od mene iz , nadam se, uskoro, suncem okupane Sumadije.

понедељак, 4. јул 2011.

Nagrada i garnisna

Gomila ruznih obaveza koje sam morala obaviti je iza mene, a koliko me jos ceka...ne znam.Uglavnom, to je razlog mog cutanja na svom i Vasim blogovima.Ali , evo me.Ruzno je trebalo ulepsati, a ja sam svoje ruzne dane ulepsala radom na ovoj garnisni-garnisli...ilitikakoseveczove, staroj, drvenoj iz dedine sobe.


 A tu je i nagradica koju sam dobila iz divne Makedonije od jos divnije Nani.Hvala ti puno.Molim sve one koji ovu nagradu nemaju u svojoj kolekciji da je preuzmu.A ja bezim u citanje svega propustenog na Vasim blogovima.Veeeeliki pozdrav iz sucmuraste Sumadije.